nedjelja, 19.08.2007.

vrijeme lijeci sve...

previse puta sam si do sad to u zivotu ponovila -vrijeme lijeci sve-...ziva istina...ostvarila se nakon jedne ajmo nazvat "ljubavi"....ali eto..opet moram ponavljati to..nakon tako malo vremena..opet moram zaboraviti..opet moram poceti iz pocetka..molim?? pa ja i nisma krenula nigdje...vec duze stojim na mjestu.i..i...mastam..sanjarim o nekoj bajci koja je tek u mojoj glavi..bajci koja se nije ostvarila...bajka koja me ponizila..bajka koja je od mene napravila jadnicu...
gutam kneglu..
ponizena sam...
bacena na koljena
ali...dici cu se ja opet...jos malo...
proci ce..
jer vrijeme lijeci sve.......

srijeda, 15.08.2007.

men se mal zajebava...

et..ja opet pisem..nest tam tipkam..ne znam zasto...
sinoc je pala zvijezda...nisam nist zazeljela...ne znam zasto...slusam RHCP...pijem mlijeko...brat spava na kaucu ja sjedim i nest tipkam...nemam o cemu pisati...zivot prepunjen sivilom...ni traga zarkim proljetnim bojama...sad..kad malo razmislim...pozeljet cu da se prestanem vrtjeti u krug..da jebote krenem neki nepoznatim putem..da riskiram sve..dosta je jebenog kruga..
slaba...a opet tako jaka...djetinjasta..naivna..s razmisljanjima odrasle osobe...zaljubljena..a opet tako prazna..hladna..
nisam zaljubljena...samo..predugo cekam da mi netko malko uljepsa zivot...stalno neka glupa razocarenja..bojim se da cu prestati vjerovati u ljubav..
preslaba za novi pocetak...previse razočarana za novi pokusaj..previse bolesna da bih ustala iz kreveta zvani tuga i razocarenje..zasto stalno jebena razocarenja?????previse ih je u mom zivotu...sad mi je na um moj dobri andeo bacio misao "pa kroz razocarenja se ucis ...odrastas!!"
ali...zar nije dosta razocarenja???
ja bih malo...samo malo osmjeha..i malo iskrenih poljubaca...
blaaaaaaaaaaaaa sto sam pateticna..odoh prije nego se sama na sebe ne ispovraćam...
pa pa

ewo jedna pjesma koju nisam slusala sto godina..pjesma koja me na nekog posdjeca...
e moj sime...

Riblja Corba - Necu da ispadnem zivotinja



Zasto tebe da nosim na dusi
Nema smisla da ratujem s tobom
Dobra moja, idi s milim bogom
Ja ne znam sta cu sam sa samim sobom

Prosao sam davno cmakanje u parku
Drzanje za ruke, lezanje na travi
Ne prodajem zvezde ni sarene laze
Suvise me toga zviznulo po glavi

Necu da ispadnem zivotinja
Ja ne umem u dvoje da trajem
Ja sam ti ljubavna sirotinja
Otimam, a nista ne dajem

Mogu da ti valjam samo dva-tri dana
U osecanjima uzasno sam stedljiv
Ja sam Solunac vagon restorana
I priznajem, priznajem, priznajem
Priznajem da sam neupotrebljiv

Necu da ispadnem zivotinja
Ja ne umem u dvoje da trajem
Ja sam ti ljubavna sirotinja
Otimam, a nista ne dajem

utorak, 14.08.2007.

ide vrijeme...

nakon duuugo vremena...bezveze...odlučih se..malko nest skrabat..mozda zbog neke dosade u pola 2 ujutro..ili zbog neke praznine u glavi...i srcu...okrecuci glavu prema prozoru u nadi da cu vidjeti poznat lik...nepoznat lik?? ne mogu vjerovat..ali..jedva cekam skolu da se maknem od ove monotonije...mislim ...da se vratim u onu staru skolsku monotoniju..ona je ipak malko bolja od ove..nepodnosljive...sve u svemu..mislim da mi je ovo jedno prosjecno ljeto...sa mnogo sranja...ali i sa neki ..ajmo rec...lipim stvarima..ali premalo ih je...na prste ih mogu nabrojati..neke sam i zaboravila jer sve su zasjenjene onim losim..
sad sam maturantica...
jebote...
ma ne vjerujem jos...u to cu tek vjerovati iduce godine u ovo vrijeme..ali...biti ce prekasno...sad sam nekak u iscekivanju maturalca...i španjolske...to mi je...kao neko svjetlo u tunelu...trenutno sam prepospana da bih pricala o neki osjecajima i emocijama koje me pate...
recimo da sam opet ona ista stara-nova ita...koja neprestano masta..i bori se sa stvarnoscu..koja se bori sa okrutnoscu svijeta..prevarama..i oholostima...razocarenjima...
koja se bori sa suzama koje smo sto ne skliznu niz obraz...


ovo nastojim zapamtiti...i ponavljati u glavi :
" DOBRA PROCJENA PROIZLAZI IZ ISKUSTVA.
ISKUSTVO PROIZLAZI IZ LOŠIH PROCJENA"

subota, 21.04.2007.

eto...ja...opet..

eto...doslo mi da napisem pokoju ovdje..ovdje gdje sam nekad neprestano dolazila...po obicaju..kao i sve izgubilo je svoj sjaj..jos jedan sjeban tjedan...nikad kraja...pokoji osmjeh...lazni osmjeh...u uzburkanoj gomili trazim poznata lica...i mrzim ono pitanje " sto ti je?"..ili " cemu takvo lice?"...mrzim to..pusti me...bolje ti je...nema me trenutno...bezveze pokusavas...
ewo jedne pjesme koja mi je jako draga ovih dana...
pogodite zasto...
za prolaznike....odnosno za muhe koje jos me samo citaju..saljem pozdrav...

Hladno Pivo - (G.A.D, 1995) - Usamljeni u gomili



Iz tramvaja se čini
Da tvoj neboder već spava.
Pitaš me da li ću te
Otpratiti do stana
Noću je kažeš opasno
Prolaziti hodnikom
Sve se rjeđe upomoć
Otvaraju vrata.

Nervoznim prstima na radiju tražiš stanicu
Glas koji će šapnuti da nisi jedina
Ali sve što čuješ je hipnoza, uljuljkivanje
Kastrati u modi, buka strojeva
Zato ne pitaj me

Kako smo to postali
Usamljeni u gomili
Kako smo to postali
Usamljeni u gomili

Pričaš mi o strahu
Da budeš živa zakopana
U zlatnoj sredini
Između katova
Gdje kroz tanke zidove
Cijelu noć odjekuje
Smijeh napušenih klinaca
I škripa liftova

Nervoznim prstima na radiju tražiš stanicu
Glas koji će šapnuti da nisi jedina
Ali sve što čuješ je hipnoza, uljuljkivanje
Kastrati u modi, buka strojeva
Zato ne pitaj me

Kako smo to postali
Usamljeni u gomili
Kako smo to postali
Usamljeni u gomili

Pomozi mi vjerovati
Da ovdje nisam jedini
Pomozi mi vjerovati
Da ovdje nisam jedini

ponedjeljak, 16.04.2007.

zadatak :)

Justine – zadatak ---prica(brodolom,vjetar,kisa,utopljenik,sunce)


Dobih svoj zadatak....

Jedne vjetrovite...kisne noci...sretan..zanesen covjek postao je utopljnik svog mora zivota....brodolom je dotukao i zadnja jedra nade....vjetar je ljuljao njegove umorne snove koji su bili noseni nekim zabludama...covjek je tragao...i tragao...ali je ostao napokon sam...shvatio da njegova potraga nema smisla...nema cilja...nema odgovora....
Tek pokoja zraka sunca svojom leprsavoscu zavara covjeka da ima nade....
Ali nema...jer covjek je i dalje sam u moru ljudi...moru ljudi koji ne mare....moru ljudi koji gube nekadasnji sjaj...


p.s. danas pocinje skola....ne da mi se...nist...

utorak, 03.04.2007.

jsafkdbfjhszgf8wie

Gibonni - (Ruza vjetrova, 1997) - Ovo mi je skola



Ovo mi je skola
i drugi puta cu pametnije
jer falis mi do bola
i znam da bit ce jos i bolnije

Jer svaka ljubav nova
rusi vjeru u tebe
ovo mi je skola
i drugi puta cu pametnije

I koje su to rijeci
sto su meni sisle s usana
ne poznajem ni jednu
sto bi kazni ovoj bila jednaka

Jer su osveta i ponos
dvije sestre blizanke
rodjene u ponoc
jedna malo prije
druga kasnije

Ako ikad vratim
vjeru u tebe
i onda lazna nada
nikne za mene

Na poljima od snova
ne pusta se korjenje
ovo mi skola
i drugi puta
cu pametnije


e da...ej..ja et...fino se osjecam..nak vedrom...i da..ipak ja nest valjam...kad tad ce sve doc na svoje..i imam osjecaj da sunce nije bezveze izaslo...ipak..mozda i za mene..
ČINIM PRAVU STVAR...
odupirem se buri...i ipak...volim zivot..i sav ova sranja koja me okruzuju....
i da VOLIM VAS SSVEEEEEEE

vasa ita

petak, 23.03.2007.

........

i opet necu nista napisati...samo cu gledat prazninu stranice....pozeljeti da sam napisala nesto sto ce mene i druge potaci...uzasno sam tuzna ovih dana...i MRZIM LJUDE koji me stalno ispitkuju sto mi je...ne znam ni sama a oni me jos pitaju...zelim biti sama...nist vise...jer ne znam sto bih sa sobom...hocu...da znam sto mi je...a ne znam sto bih...boli...i voljela bih volit...ali bojim se....imam mozda sansu ..novu..no...nije to to...

petak, 02.03.2007.

"BROD SMRDI" (SLAVONSKI)

prvo da se zahvalim jednoj osobi koja mi je otvorila otvorene oci....koja je stala uz mene...koja zna kak se osjecam..koja mi je rekla da obrisem zbedirani post i da napisem nest veselo....i hocu...hvala malena...danas mi je netko jako potreban bio....i ti si se tu pojavila...HVALA nije dovoljno....

ewo bila sam na dramskoj ,na lidranu u slavonskom brodu...i imali smo genijalnu stvar...i nemogu opisati tremu..to znojenje ruku....ne znam...sve je bilo savrseno...I da su pobijedili neki dosadni luzeri....no dobro svaka cast svima...i brodu....AL MI SMO BILI NAJBOLJI..
I BROD SMRDI....
NEMOS NAC KOS ZA SMECE,.
KO ZADNJI LUZERI. ..
ZAOSTALI...
al iskreno..prije nastupa...brod mi cak bio zanimljiv...cak privlacan...al jebemu....NEPRAVDA
i ne odustajem od toga...jer to je istina....
jer "mrjeti ti ces kad pocnes sam u ideale svoje sumnjati"

no dobro..ovaj post je veseli..i ja se dobro osjecam...do prije sat vremena slusala sam tuzne pjesme..i bedirala se zbog njega...i zbog nepravde...
ali ne vise....
jer ....ja sam jako sretno dijete...koje voli ovaj svijet...i svoje male igrackice.... i ljude...i vjerujem...da cu uskoro biti sretna...jer vec jesam...
vani lijeva kisa...a ja zamisljam sunce...vesele bijele oblačiće...ptice koje veselo pjevaju..a ja se rolam....i iznenada se spotaknem i ljosnem po obicaju...i sestricnu cujem iza sebe koja kaze da sma smotana ko tepsija..i ja se smijem i..i smijem...
i sretna sam....
i volim....i zelim biti voljena...
voli vas ljudi...
i svoje prijatelje....
i tebe draga prijeteljice.... ;)
CMOK CMOK CMOK CMOK

petak, 23.02.2007.

neeema

kasno je..namjeravala sam spavat..mozda malo citati prije spavanja..ali promjena plana..petak je...nesto mi se malo pise...sto se dogada u mom zivotu??u posljednje vrijeme..nista..kao i obicno..vrijeme nagovjestava proljece..prekrasno proljece..budenje..i ja se tako osjecam...tek probudenom...u polusnu..probudenom u nekom drugom zivotu..zbrčkanom...bez cilja...rascjepana na djelove...vostane figure...neki novi-stari ljudi..neka nova jutra..i ja drugacija..vjecno izgubljena...bez snage da saznam nove pijune u mom zivotu...nema pravila...vjetrovi se igraju sa mnom..i mojim zivotom koji je vjecito u tudim rukama..nikako da postanem gospodar svog zivota...kao vjecni pas lutalica u potrazi za gospodarom...nasla sam se u pustinji..sama..okruzena pjeskom...tek pokojim povjetarcem koji dodirne kapljice znoja na meni...cak ni fatamorgane koja ce me zavarati...sama u vjecnom ..izgubljenom..beznacajnom vrtlogu zivota..trazeci...
u sredini sam...nemam svoje grupice..nigdje ne pripadam..odtudenik iz svoje vrste..crna ovca...ne razumijem..kao malo dijete koje tek progovara...
gledam kroz prozor..trazim odraz ..trazim utjehu...ne pripadam nigdje...cak ni samoj sebi..
dobro dosao..u svijet ..izmisljeni...u svijet koji nema smisao..u svijet koji je na pomolu...svijet u koji sam toliko vjerovala...koji me izdaje...a ja sama...i dalje cekam...
lastavicu koja ce najaviti proljece...

subota, 10.02.2007.

.........

Zao mi je Mili
Sto niste zaljubljeni bili,
Sto ste kao val
Koji se ne pjeni
Kao jelo bez soli,
Kao bol sto ne boli
Ali smeta

Žao mi je sto
Vasa nisam Sveta
Kao ambicija
Svjetlo Vašeg lica
Ptica
Sto leti u Vasem oku
Ritam u krvotoku

Nocna mora
Nepresusna zelja
Prva bora
Zao mi je Mili
Sto niste zaljubljeni bili
Ni u mene
Ni u nas
Jer ja jesam...

Zao mi je vas........

Anatomija jedne ljubavi...
Alka Vuica




Nije me dugo bilo ovdje...ne znam...izgleda da mi je blog zasada na zadnjem mjestu....malo sam zbrckana ovih dana...sjetna...hahahaa kao obicno nisam??!!!!ma gripa me uhvatila pa jos gore....uglavno razmisljam o nebitnim stvarima..i sprijecavam suzu da klizne iz oka....
Mislim...sanjam...bjezim...i trenutno štucam..hehehe
I bojim se...jako...necega u daljini...i jako vas sve volim..
Idem...
Tuzna sam...
I šmrcam..
pusa